Dva kratka izvoda iz knjige na srpskom jeziku
Prevod: Saša Važić
Prvi put objavljeno u Švedsko-Srpskom časopisu za kulturu “Dijaspora”
Mirišući na domaću šljivovicu, čovjek po imenu Rasim klatio se u stolici dok je optuživao moje roditelje za gnusne zločine. “Svi ste vi isti! Neki od vas nas ubijaju granatama i snajperima, neki dostavljajući obaveštenja svojim prijateljima. Znamo da obavještavate četnike radio stanicom o našim vojnim položajima. A vaše komšije su nam rekle da su vas vidjele kako džepnim lampama odašiljate signale prema brdima.”
Bio je 17. jun. Čuli smo od komšija muslimana da je Rasim spalio više srpskih kuća u našem dijelu grada od kada su počele borbe. Pijanac izranavljena lica koji je volio da izaziva tuče pre rata, on je od onih koje moj otac nikada ne bi pustio u kuću. Niko pametan mu ne bi vjerovao.
A ipak, muslimanska policija ga je vrbovala kada je počeo rat.
Roditelji nisu htjeli da ga puste unutra. Njegov mitraljez ih je primorao da se predomisle.
